U sklopu međunarodnog masterclassa Sonata Slavonica, održanog krajem kolovoza u Slavoniji, pijanist Lovro Pogorelić radio je s mladim pijanistima u Centru za kulturu Sigmund Romberg u Belišću. Tim povodom razgovarali smo s njim o glazbenom obrazovanju, kulturnom životu manjih sredina i važnosti umjetničke kvalitete.
O radu s mladima:
Upravo ste završili rad s mladim glazbenicima na masterclassu Sonata Slavonica ovdje u Belišću. Iz perspektive profesora i umjetnika s bogatim iskustvom, što je danas ključno za mladog glazbenika — kako u današnje vrijeme izgraditi vlastiti, autentični izričaj i ostati vjeran glazbi?
Kao i u bilo koje vrijeme, izazovi su uvijek isti, samo što se vremena mijenjaju, estetika, način života i slično, pa nam može izgledati kao da je danas potrebno nešto skroz drugo, a zapravo je uvijek isto. Izgraditi, kao što kažete, autentični izričaj i ostati vjeran glazbi. Ne postoje recepti, jer razgovaramo o individualnosti. Samo rad.
O kulturnom životu u manjim sredinama:
Iz Vašeg bogatog domaćeg i međunarodnog iskustva, na koji način manje sredine mogu dugoročno graditi i održavati kvalitetan kulturni život?
Identično kao i velike, moraju ga strpljivo graditi, a ne filozofirati o isplativosti i profitabilnosti svakog projekta. Riječ je o dugoročnom odgoju mladih generacija. Rezultati se pokazuju kasnije, društvo postaje pametnije. Mora postojati kritički stav i odabir kvalitete.
O povezivanju lokane zajednice i razvoju publike:
Održali ste koncert u sklopu višemjesečnog glazbeno-edukativnog koncertnog ciklusa Panona Muziko tra Edukado koji je, između ostalog, namijenjen i razvoju publike. Također, sa suprugom vodite i organizirate tradicionalni glazbeno-umjetnički festival u Pagu gdje povezujte lokalnu zajednicu i spajate klasične forme s povijesnim nasljeđem. Prema Vašem iskustvu, na koji način vidite budući razvoj publike i uključivanja lokalne zajednice u Slavoniji u kontekstu osnaživanja klasične glazbe?
Ne povezujemo lokalnu zajednicu, radimo ozbiljnu umjetnost a to onda zajednica prepoznaje. Jednostavno treba raditi najkvalitetnije moguće programe i poticati publiku da dolazi. Kao što ste naveli Panona Muziko tra Edukado. Tu je velika uloga organizacije, gradske i šire vlasti. Prestati bombardirati stanovništvo trećerazrednim primitivnim događanjima.
O Pag Art Festivalu i logistici:
Osim izvođačkog rada, godinama stojite iza PagArtFestivala koji je prepoznatljiv i po koncertima na fantastičnim, no čisto logistički gledano, izazovnim vanjskim lokacijama. Kako otkrivate i birate prostore te s kakvim se specifičnim preprekama susrećete kada koncert trebate “preseliti” u prirodni ili povijesni ambijent?
Nije to sve skupa tako komplicirano, a kako radimo već desetljećima, naviknuti smo vrlo brzo osposobiti odabranu lokaciju. Prostore otkrivamo jednostavnim promatranjem i zamišljanjem događaja u istima.
O kulturnoj decentralizaciji
Rombergove glazbene večeri jedna su od najvažnijih kulturnih manifestacija u Belišću posvećena očuvanju glazbene baštine u sklopu kojih veliku organizacijsku ulogu imaju i amaterske i lokalne snage. Kada vrhunsku klasičnu glazbu izmjestite iz velikih metropola u manje slavonske ili otočne sredine, susrećete se s publikom koju često odgajaju upravo lokalna amaterska društva. Kako gledate na važnost kulturne decentralizacije?
Tu treba biti oprezan da se ne dogodi da svako malo mjesto počne izmišljati toplu vodu. Lokalna amaterska društva su u redu, naravno, ali ne smiju biti sama sebi svrha. Možemo ih shvatiti kao bazu za nešto više, nikako kao samodostatne entitete za zabavu njihovih članova.
O osobnoj strani i životu izvan pozornice:
Publika često mistificira umjetnike. Kojih pet sitnica bi izdvojili o sebi, a koje nemaju veze s klasičnom glazbom? Možda neki hobi ili svakodnevni rituali?
Penjem se po planinama, treniram kung fu i bavim se cijelim nizom fizičkih aktivnosti. Na dnevnoj bazi uvijek nešto.
Dojmovi o Belišću:
Za kraj, kakve dojmove nosite iz samog Belišća? Kako ste doživjeli atmosferu grada i općenito istok Hrvatske, tijekom tjedan dana održavanja Sonate Slavonice?
Prilično nadrealno, naravno, u lijepom smislu. Neiskvareni dio Hrvatske, ravnica, idila. Za svaku pohvalu organizacije i svih ljudi s kojima smo bili u kontaktu.
