Intervju: Antoaneta Radočaj-Jerković

Povodom nastupa na 49. Rombergovim glazbenim večerima, poznata osječka dirigentica, sveučilišna profesorica i pjevačica Antoaneta Radočaj Jerković u kratkom intervjuu za našu web stranicu, podijelila je s nama neke zanimljivosti oko koncerta u Belišću, svoje uspješne umjetničke karijere te dugovječnosti Brevisica.

Vokalni ansambl Brevis već je poznat belišćanskoj publici, no ovo vam je prvi nastup na Rombergovim glazbenim večerima. Kakav ste repertoar pripremili za ovu prigodu?

Za početak moram reći da nam je jako drago što po prvi puta nastupamo na Rombergovima glazbenim večerima. Hvala Vam na pozivu! Za koncert u Belišću pripremili smo izbor iz repertoara hrvatskih skladatelja koji je prije manje od mjesec dana objavljen na našem najnovijem albumu Ad Futurum! To znači da će belišćanska  publika moći poslušati djela skladatelja Tomislava Uhlika, Ivana Božičevića, Dalibora Bukvića, Borisa Papandopula, Josipa Hatzea i drugih. Budući da smo željeli napraviti poveznicu sa skladateljem Sigmundom Rombergom odlučili smo na repertoar uvrstiti i djela iz poznatih mjuzikala. Bez da otkrijem više detalja reći ću da će na repertoaru biti i Rombergovih djela…    

Iza vas su slavljenički koncert u Beču, novi album i tri desetljeća rada. Kada pogledate unazad, koji su vam trenuci ili uspomene iz tih 30 godina najdublje urezani u pamćenje?

To je zauvijek najteže pitanje. U naših trideset godina bilo je toliko lijepih i posebnih trenutaka da je gotovo nemoguće izdvojiti samo nekoliko. Čim se odlučite za jednu uspomenu, već se pojavi neka druga, jednako draga, možda još snažnija i emotivnija. Najljepše trenutke pamtim s pozornica, iz garderoba, s naših zajedničkih proba, natjecanja i druženja, sa snimanja, iz autobusa i aviona, ali i iz vlastite radne sobe, u kojoj nastaju ideje i projekti koji s vremenom prerastaju u nove uspomene. Među najposebnijim su svakako koncerti u Carnegie Hallu u New Yorku, Sydneyskoj operi, Grand Philharmonic Hallu u Sankt Peterburgu i, najnoviji među njima, u Zlatnoj dvorani bečkoga Musikvereina. Posebno mjesto u našim sjećanjima zauzima i koncert kojim je otvorena naša osječka Koncertna dvorana Franjo Krežma.  Zapravo, kada trideset godina živite i stvarate tako da su Vokalni ansambl Brevis i njegove članice neizostavna vrijednost vaše životne jednadžbe, broj uspomena nije moguće izbrojiti jer se on svakim danom i svakim novim projektom umnaža gotovo do beskonačnosti. Pritom ne ostaju samo lijepe uspomene. I teški trenuci s vremenom postaju dio uspomena koje nas osnažuju, povezuju i daju nam snagu za sve što tek dolazi.

Uz dugogodišnji rad na Akademiji i vođenje zborova, od ove ste godine i intendantica osječkog HNK. Kako uspijevate balansirati sve te zahtjevne umjetničke i upravljačke uloge?

Na Akademiji djelujem već 25 godina. Vokalnim ansamblom Brevis počela sam voditi prije 30 godina još tijekom mojega prvog studija. Od sljedeće godine preuzimam dužnost intendantice Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku, institucije s kojom sam tijekom tridesetogodišnje umjetničke karijere također ostvarivala različite oblike suradnje, zbog čega dobro poznajem njezin ustroj, način funkcioniranja i specifičnosti kazališnoga sustava. Veseli me izazov, ali i odgovornost koju donosi prilika za vođenje nacionalne kazališne kuće. S druge strane, moji su umjetnički projekti tijekom svih ovih godina uspješno koegzistirali s različitim upravljačkim i organizacijskim odgovornostima. Primjerice, šesnaest sam godina obnašala dužnost prodekanice za nastavu i studente na Akademiji, što je zahtijevalo visoku razinu organizacije, predanosti i usklađivanja različitih profesionalnih obveza. Stoga vjerujem da ću uz dobro planiranje, jasne prioritete, kvalitetnu organizaciju i odlične suradnike uspjeti pronaći ravnotežu među svim profesionalnim ulogama i izazovima koje mi donosi nadolazeće razdoblje.

Kroz tri desetljeća rada odgojili ste generacije zborskih pjevača. Što smatrate ključnim za održavanje visoke razine izvedbe i kontinuiteta kvalitete?

Istraživanje, hrabrost, dosljednost, kontinuirani rad i neprestano otkrivanje novoga repertoara – to su načela koja su obilježila naš rad. Tijekom trideset godina djelovanja kroz ansambl je prošao velik broj pjevačica i pjevača, a jedina konstanta svih tih godina ostali smo kolega Davor Dedić i ja. Posebno me raduje što i danas oboje imamo dovoljno entuzijazma za istraživanje i otvaranje novih repertoarnih prostora, ali i jednaku odlučnost u njegovanju i neprestanu dosezanju umjetničke izvrsnosti u svakoj izvedbi. Upravo su ta znatiželja, stvaralačka hrabrost i predanost zajedničkom radu ono što nas održava i pokreće nakon svih ovih godina.

Živimo u vremenu brzih sadržaja i kratke pažnje. Kako zborsku i klasičnu glazbu danas učiniti uzbudljivom i privlačnom novim generacijama gledatelja i slušatelja?

Mlade je potrebno sustavno uključivati u kvalitetne zborske programe, pri čemu se pitanje repertoara ponovno pokazuje jednim od ključnih čimbenika njihova motiviranja i dugoročnog vezivanja uz zborsku umjetnost. Pjevači intuitivno, ali i s velikom jasnoćom, prepoznaju kvalitetu vlastite izvedbe i dosege zajedničkoga umjetničkog rada. Kada jednom iskuse onu teško opisivu povezanost koja se uspostavlja već prvim zajedničkim udahom ansambla, osjete ponos zbog vlastitoga doprinosa kolektivnom uspjehu ili dožive uzbuđenje trenutka u kojemu se pojedinačni glasovi stope harmoničnu cjelinu, zborsko pjevanje prestaje biti tek oblik glazbene aktivnosti. Ono postaje cjeloživotno iskustvo kojemu se žele vraćati.

Foto: antoanetaradocaj.com

Ostavite komentar

Skip to content