Kulturni život Belišća
iZABERITE TEMU S "VREMENSKE CRTE"
Početci kulturnog života u Belišću
Ne možemo točno utvrditi kada je započeo kulturni život u Belišću, ali je to, najvjerojatnije, bilo 1888.g. kada su u Belišće došli ADAM i CLARA ROSENBERG, sa svojim, tada jednogodišnjim sinom, Sigmundom.
Adam je govorio nekoliko stranih jezika, odlično svirao klavir, bavio se komponiranjem i osnivao male glazbene sastave.
Clara je bila novinarka te se bavila pisanjem kratkih priča i pjesama, koje je pod pseudonimom Clara Berg, objavljivala u poznatim novinama i žurnalima.
U njihovoj kući pjesnici su recitirali svoje stihove, glumci igrali kraće igrokaze, glazbenici svirali i pjevali, a slikari izlagali svoja djela. Njihov dom postao je stjecište ljudi zainteresiranih, ne samo za glazbu, već i za književnost, glumu, slikarstvo. U ovakvoj kreativnoj atmosferi i posebnom umjetničkom okružju živio je i odrastao Sigmund Rosenberg.
Najstariji pisani dokument koji posjedujemo je rukom pisani plakat od 9. prosinca 1905.g., te se ta godina i vodi kao početak kulturnog života Belišća. Dramski amaterizam, prema usmenoj predaji, također datira od te godine kada je izvedena prva dramska predstava. Bila je to drama Kćeri Rade, nepoznatog autora.
Sigmund Rosenberg (Romberg)
SIGMUND ROSENBERG je djetinjstvo proveo u Belišću, gdje je završio i osnovnu školu. Od malih nogu pokazivao je veliki talent i zanimanje za glazbu, pa je u šestoj godini svirao violinu, a u osmoj klavir.
U vrijeme njegovog školovanja u Osijeku taj grad je, kao i mnogi drugi u Austro-Ugarskoj, živio s glazbom koja je dolazila iz restorana i parkova.
Glazba je bila pratilja svih događanja, a oči dječaka postajale su uši, bio je oduševljen njome i već tada glazba mu se zavukla duboko u srce.
Godine 1909. odlazi u Ameriku, gdje se zapošljava kao inžinjer, a u slobodno vrijeme bavi se sviranjem i skladateljskim radom. Postaje američki državljanin i uzima umjetničko ime ROMBERG. Značajna godina za Rombergovu svjetsku slavu je 1917. kada sklada operetu Maytime (Majsko doba) s poznatom melodijom Will You remember (Hoćeš li se sjetiti) ili Sweetheart (Ljubavi) u filmu Bijeli jorgovan.
Tu je melodiju poslao svome ocu koji ju je uvježbao s belišćankom Elzom Hlavač koja ju je otpjevala na koncertu u holu Palače Gutmann dok je film Bijeli jorgovan, kojim su se tridesetih godina prošlog stoljeća proslavili Jeanette MacDonald i Nelson Edy, snimljen mnogo godina kasnije.
Mjesto svog sretnog djetinjstva ne zaboravlja te prilikom posjeta roditeljima 1922.g., kada je dirigirao orkestrom đakovačke biskupije, sklada Belišće casino marš, čije se originalne note nalaze u belišćanskom muzeju.
Godine 1951. u New Yorku, nakon projekcije filma za koji je skladao glazbu, doživio je srčani udar i svoju fizičku smrt, ostavivši iza sebe glazbu za 70-ak mjuzikala, revija i opereta, te se sa svojim kompozitorskim djelom ugradio u povijest američke i svjetske glazbe.
Njegov život ekraniziran je tri godine kasnije u biografskom filmu za čiji je predložak poslužila knjiga autora Elliota Arnolda Deep in my Heart (Duboko u mom srcu).
Glazba mu je donijela veliku slavu i bogatstvo, ali bio je i veliki čovjek i umjetnik koji je godinama bio naš sugrađanin i koji je upravo iz Belišća krenuo na svoj trnoviti put prema svjetskoj slavi.
U znak sjećanja na njega, Amatersko kazalište od 1970.g. održava glazbenu manifestaciju koja je te godine nosila naziv Jesenske muzičke večeri, a već od slijedeće godine Rombergove glazbene večeri.
Ivan Nikolnikov - Vanja
Prava dramska aktivnost započinje dolaskom IVANA NIKOLNIKOVA – VANJE koji, kao ruski zarobljenik dolazi na rad u Gutmannovo šumsko radilište kod Voćina i koji 1919.g. vlastitim kazališnim djelom Nesretna sudbina, u kome je igrao glavnu ulogu, režirao i bio scenograf, započinje kontinuiranu i bogatu dramsku tradiciju.
Predstave, tadašnje Diletantske sekcije, u njegovoj režiji između I. i II. svjetskog rata bile su na zavidnom nivou (Pljusak, Volga, Volga, Rudari, Tri seoska sveca, Bura, Truli dom, Nedužni zavodnik, Ženidba, Sumnjivo lice, Put u zločin, Beograd nekad i sad, Zajednički stan…).
Dokumentacija toga vremena vrlo je oskudna, na plakatima koji su sačuvani nema imena glumaca ni redatelja, ali plakati reklamiraju poslije predstave ples do zore, što je bilo uobičajeno za to vrijeme.
Godine 1954. Nikolnikov proslavlja 35. obljetnicu svog bogatog amaterskog rada, a 1956.g. s predstavom Mećava definitivno se oprašta od pozornice za koju je bio neraskidivo vezan gotovo 40 godina.
Odajući mu priznanje, Amatersko kazalište na svojoj Redovnoj škupštini 1961.g. bira ga za počasnog člana kazališta, a 1965.g. za doživotnog počasnog predsjednika Upravnog odbora.
Rad Ivana Nikolnikova na polju dramskog stvaralaštva između dva svjetska rata imao je veliki utjecaj na kasniji razvoj dramskog amaterizma kod nas, te ga se s pravom može smatrati pravim utemeljiteljem kazališnog amaterizma u Belišću.
Glazbena aktivnost između dva svjetska rata
Godine 1921. osniva se, pod vodstvom DRAGANA LENHARDA, prvi tamburaški zbor.
Ubrzo se pročuo svojim kvalitetnim sviranjem, broj članova se povećavao, dolazi do promjene imena u Radnički tamburaški zbor, zatim Radnički banjolinski zbor, ali neumorni zborovođa na toj funkciji ostaje sve do početka II. svjetskog rata.
U tom periodu u Belišću je djelovalo još nekoliko privatnih glazbenih sastava koji su i te kako dali pečat tome vremenu (Jung banda, Puhački orkestar ruskih vojnika, The Nelly boys).
Poslije II. svjetskog rata naglo je porastao interes za sve grane kulturnih aktivnosti te se osnivaju razne sekcije. Pod vodstvom dirigenta BRANKA PETROVIĆA iz Valpova, koji je odlično svirao klavir, osniva se veliki pjevački zbor s preko 70 članova, a čine ga, ne samo radnici i mještani Belišća, nego i mještani Valpova. Taj je zbor postigao najveće uspjehe na republičkom nivou upravo u to vrijeme.
Kako je Belišće od svojih početaka bilo radničko naselje koje nije imalo svoju nošnju, glazbeni život, između dva svjetska rata, odvijao se kroz radničke i činovničke tamburaške i banjolinske orkestre, pjevačke zborove i sastave. Ali, u tom razdoblju osniva se i folklorna sekcija, čiji je koreograf i voditelj bio STJEPAN ČORBA – PIŠTA, koji je odlično svirao harmoniku, a na poduku o narodnim plesovima putovao je u Osijek.
Najveća priznanja ansambl je dobivao na festivalima drvodjelskih radnika Hrvatske.
Osnivanje RKUD-a Lazo Radojević-Putnik
Kako su sve te sekcije radile svaka za sebe osjetila se potreba za objedinjavanjem, te je 1949.g. osnovano Radničko kulturno-umjetničko društvo Lazo Radojević-Putnik. Osim glazbenih u novoosnovani RKUD ulazi i dugogodišnja predratna dramska sekcija Ivana Nikolnikova, te novoosnovana Đačka sekcija koju je vodio JULIO NEMET-ĐULA. Osnivačku Skupštinu otvara DRAGUTIN MERC – NUNOŠ, kao izaslanik tvorničkog Sindikata zadužen za kulturnu djelatnost, koji postaje i prvi tajnik, te jedan od najpopularnijih glumaca dramske sekcije. Nezaboravne su njegove glumačke kreacije u predstavama Zdrave snage, Kulački raj, Oporuka, Gluvi zet, Prijemni ispit, Hura-sinčić, Porodica Blo, Klupko, Doživljaji Nikoletine Bursača, Običan čovek, Vuk Bubalo…
Sagrađen Dom kulture
Uz podršku i financijsku pomoć tadašnjeg Drvno industrijskog poduzeća i općine Belišće pokrenuta je akcija za izgradnju Doma kulture. Sredstvima samodoprinosa i dobrovoljnim radom mještana zgrada je izgrađena i svečano otvorena 1956.g.
Useljenje ondašnjeg RKUD-a u novosagrađenu zgradu smatra se jednim od najznačajnijih trenutaka u povijesti kulturno-zabavnog života, a zgrada postaje i do danas ostaje centar kulturnih zbivanja Belišća.
Amatersko kazalište
Kada 1957.g. RKUD, zbog svojih kvalitetnih dramskih izvedbi, a na prijedlog Saveza amaterskih kazališta Hrvatske, preraste u AMATERSKO KAZALIŠTE. Prvi predsjednik Upravnog odbora bio je Dragutin Merc – Nunoš koji se od tada neprekidno nalazio na rukovodećim funkcijama u Kazalištu.
Dragutin Merc-Nunoš
U svom, gotovo dvadesetogodišnjem, radu na polju kazališne umjetnosti, kao glumac ostvario je niz zapaženih uloga i bilo je dovoljno da se samo pojavi na sceni pa da ga gledalište nagradi pljeskom.
Za ulogu školskog podvornika u muzičkoj komediji Matematika, ljubav i pjesma dobiva pismenu pohvalu ocjenjivačke komisije na republičkom festivalu dramskih amatera Hrvatske u Otočcu. Ostvario je i niz nastupa kao humorist i voditelj zabavnih večeri Kazališta, a kao čovjek, prijatelj, rukovoditelj i glumac bio je cijenjen ne samo u Belišću nego i izvan njega.
Dragutin Gibičar
U bogatoj povijesti kulturnog života Belišća značajno mjesto pripada DRAGUTINU GIBIČARU koji je svoju kazališnu djelatnost započeo 1947.g. u Đačkoj sekciji.
Glumci toga vremena bili su: Julio Nemet, Heda Tomić, Ivica Kovačić, Marijan Špoljarić, Verica Krimer, Mica Floreani, Ida Gibičar, Stjepan Harangozo, Branko Orešković, Antun Antolović, Nada Jung, Dragan Ratković, Zorica Čizmić, Marija Halas, Katica Stanić, Zlatko Dobrovoljni, Mirko Vuković, Ivan Hajnc, Ružica Hosi, Ružica Čorba, Ivica Vitner, Ivan Huderer, Zvonko Hajnc, Pavao Huderer, Katica Kovačić, Stjepan Komaromi, Ljubo Ercegović, Ana Merc, Ljubica Galošević…
Kasnije se počinje baviti režijom, a 1966.g. Uprava Kombinata Belišće postavlja ga za Upravitelja Amaterskog kazališta na kojem radnom mjestu radi do 1982.g.
Tada se formira Služba za kulturne djelatnosti SOUR-a Kombinata Belišće (muzej, knjižnica i čitaonica, Amatersko kazalište i kino), a on postaje rukovoditelj te Službe, sve do odlaska u mirovinu krajem 1990.g.
U više od 40 godina svoga djelovanja na području kulture, kao glumac i redatelj amater, postavio je na belišćansku kazališnu scenu djela: Bez trećega, Ljudi, Klupko i Draga Ruth, a samo kao redatelj preko 70 dramskih djela (Scapenove spletke, Sluga dvaju gospodara, Drveni tanjur, Porodica Blo, Mladoženja iz Amerike, Šarena lopta, Mica i Mikica (odabrana za jugoslavenski festival dramskih amatera na Hvaru 1968.), Komandant, Inoče, Čvor, Bračne ponude, Sokol ga nije volio, Tena …) te 4 vlastite muzičke komedije: Matematika, ljubav i pjesma (plasirala se na Republički festival u Otočcu 1964.), Stvaramo reviju, Slavonija 66 (odabrana za Republički festival u Pakracu 1966.) i Ti, more i ja.
Predstava Sokol ga nije volio, u njegovoj režiji, kao jedna od najboljih predstava Hrvatske 1983.g. biva upućena na republički festival amaterskih pozorišta Srbije koji se održao u Kuli.
Glumci u tim predstavama bili su: Jelica Čolić, Mirjana Komadina, Dragan Milošević, Marica Cvenić, Franjo Mužević, Karmela Tonhajzer, Mirjana Topić, Silvija Kifer, Magda Ambruš, Franjo Vidaković, Vlado Matoković, Zdenko Matičić, Zdenka Mališić, Svjetlana Koralija, Jasmina Vuksanić, Verica Vicić, Dalmiro Franotović, Gordana Zake, Jelena Tomašević, Nenad Vasiljević, Ivica Radunković, Nada Čolić, Damir Bolkovac, Monika Mihaljević, Zdenka Zbanatski…
Amatersko kazalište nagradilo ga je više puta, a dobitnik je i Nagrade oslobođenja Valpovštine, Povelje prosvjetnog sabora Hrvatske, republičke nagrade SSRN Hrvatske, medalje rada, ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom predsjednika Tita i Plakete Grb grada Belišća. Bavio se i likovnim radom i uveliko je zaslužan za kontinuitet i tradiciju kulturno umjetničkog života u Belišću pa i Valpovštini.
Autor je knjige Kronika o glazbenoj i dramskoj djelatnosti u Belišću 1890.-1990., u kojoj kronološkim redom i vrlo temeljito piše o kulturnim događanjima toga vremena.
Osnovan zabavni orkestar
Godine 1959. osniva se pri Amaterskom kazalištu zabavni orkestar sa solistima, čiji voditelj postaje ANTUN LULIĆ koji je u orkestru svirao klavir, gitarist je bio Mišo Bešlić, a za bubnjevima Dragutin Lacković-Tezo. Ubrzo im se pridružuje Stjepan Džebić-Stevica s trubom i romantičar na harmonici Zlato Kenig. Nakon toga u sastav s klarinetom ulazi Ivica Kulišić, saksofon je svirao Đuka Đerek-Cotek, a trubu Adalbert Gyerek-Bela.
Ovaj sastav, s nekim manjim izmjenama kada bi im se pridružili Franjo Gibičar na violini, Tomica Jergović na harmonici, Vlado Stakić-Moco na akustičnoj gitari, Vlado Baković-Šprka na kontrabasu i Antun Kuhar na bubnjevima, godinama je pratio soliste kazališta (Aleksandar Nemet, Mirko Tončić, Margita Gibičar, Hilda Cetofski, Stjepan Đerfi, Angela Alijević, Marija Merčep, Antun Nižetić, Ivica Karša, Mirjana Lovrić, Josip Gostinski) na zabavnim večerima, plesovima i novogodišnjim zabavama.
Antun Lulić
Antun Lulić je svoju glazbenu aktivnost započeo još 1953.g. u tamburaškoj sekciji RKUD-a, kada je taj orkestar gotovo isključivo pratio folklorni ansambl društva. Formirao je i vodio tamburaški orkestar pri Industrijskoj školi u Belišću, kao i pri Klubu omladine Kombinata Belišće, uvježbavao soliste, svirao harmoniku, a u pojedinim kazališnim predstavama sudjelovao zajedno s tamburaškim orkestrom te godinama ostaje prisutan u stvaranju glazbenih programa Amaterskog kazališta.
Gotovo cijeli svoj radni vijek proveo je kao nastavnik glazbenog odgoja u našoj osnovnoj školi, a vodio je i zbor u župi sv. Josipa Radnika u Belišću. Na desetu godišnjicu smrti, 2000. godine, Kazalište je započelo s održavanjem programa u znak sjećanja na ovog vrsnog glazbenika pod nazivom Maestro, hvala za sve – neka glazba dalje teče.
Tamburaški orkestar
Članovi tamburaškog orkestra od osnutka pa do prestanka djelovanja 2011. godine bili su:
Antun Brenc, Josip Pritišanac, Tomica Borić, Domagoj Brener, Tomislav Petovari, Vinko Prebeg, Davor Borić, Ivica Brusač, Damir Vinković, Božidar Petranović, Robert Rozmajer, Nenad Bogdanović, Siniša Berečić, Mihael Kovačević, Damir Jelić, Mario Mumlek, Zoran Kuna, Mario Popić, Krunoslav Križanec… Članovi tamburaškog orkestra od osnutka pa do prestanka djelovanja 2011. godine bili su: Antun Brenc, Josip Pritišanac, Tomica Borić, Domagoj Brener, Tomislav Petovari, Vinko Prebeg, Davor Borić, Ivica Brusač, Damir Vinković, Božidar Petranović, Robert Rozmajer, Nenad Bogdanović, Siniša Berečić, Mihael Kovačević, Damir Jelić, Mario Mumlek, Zoran Kuna, Mario Popić, Krunoslav Križanec…
Od 1958.g. u rad Kazališta uključuju se: IVAN HUDERER, vrlo kvalitetan karakteran glumac koji radi i kao redatelj Omladinske scene i voditelj tadašnjeg Pionirskog dramskog studija; ZVONIMIR HAJNC, koji osim kao glumac u dramskoj sekciji paralelno djeluje u zabavnom orkestru gdje svira bubnjeve; TEREZIJA VICIĆ, kao vokalna solistica pridružuje im se 1959.g. da bi nakon nekoliko godina debitirala i kao članica dramskog ansambla.
Antun Bučanac
ANTUN BUČANAC, koji 1960.g. s gitarom u rukama prvi puta staje pred mikrofon, a nakon nekoliko godina zauzima mjesto gitariste u zabavnom orkestru, postaje njegov voditelj te se bavi i skladateljskim radom. Na njegovu inicijativu 1972.g. održano je zabavno veče pod nazivom Djeca Belišća pjevaju kada su izvedene 23 njegove pjesme.
U Amaterskom kazalištu bio je aktivan preko 20 godina, skladao je brojne pjesme na svoje i tuđe stihove a najveći broj je za djecu. Uoči Domovinskog rata obilježava 30 godina glazbenog stvaralaštva dječjim festivalom sa 16 svojih skladbi koje je pjevao zbor od cca 120 djece.
Autor je skladbi Himna 107. i Koračnica 107. (posvećene našoj 107. brigadi HV), izdana mu je kazeta i CD s 12 pjesama o Belišću pod nazivom Moje je srce u Belišću, a u povodu obilježavanja 40 godina njegovog rada snimljena je kazeta s 13 njegovih skladbi u izvedbi oko 70-ero djece pod nazivom Djeca, pjesma i gitara. Dobitnik je Plakete Grb grada Belišća 2003.g.
U proljeće 1966.g. srušen je u Belišću stari Radnički dom, a s njim je nestala i ljetna bašća gdje su se održavali plesovi. Kako Belišćani tada više nisu imali nikakav ljetni objekt za ples, Kombinat Belišće donio je odluku da se s južne strane Doma kulture dogradi terasa s plesnim prostorom i da se tu otvori buffet. Tijekom ljetnih mjeseci na terasi su se održavale plesne večeri četvrtkom, subotom i nedjeljom, svirali su i pjevali članovi kazališta na zadovoljstvo brojnih mještana od kojih neki i do danas ne mogu zaboraviti tu ljetnu bašću i te plesne večeri.
U naponu snage i na vrhuncu glumačkog stvaralaštva, 1967.g. umire Dragutin Merc – Nunoš. Da bi mu odalo dužno priznanje Kazalište 1972.g. započinje s organiziranjem dramske manifestacije pod nazivom Memorijal Dragutina Merca – Nunoša. Nakon smrti svestrane scenske ličnosti Ivana Nikolnikova 1975.g. ova manifestacija ravnopravno nosi i njegovo ime. Amatersko kazalište je 1970.g. inicijator i organizator susreta radnika – dramskih umjetnika Hrvatske. Nakon toga organizaciju preuzima Kulturno Prosvjetni sabor Hrvatske, a susreti se proširuju i na ostala polja kulturnog stvaralaštva.
Od formiranja Koordinacionog odbora kazališnih amatera Slavonije i Baranje 1968.g. Kazalište je redovito sudjelovalo na svim Smotrama (sve do Domovinskog rata), a organizator je i domaćin Smotre u Belišću 1969.g., 1975.g., 1979.g., 1984.g. i 2013.g.
Godine 1973. Kazalište je bilo domaćin Republičkog festivala dramskih amatera Hrvatske.
U vremenu od 1964.g. do 1980.g. u zabavnom orkestru su svirali: Josip Nikolić-Baja saksofon, Antun Majzl-Hugo kontrabas, Tomislav Mikić bas gitara, Željko Rožman orgulje, Stjepan Jambrović-Štef bubnjevi, Pavle Tudik gitara, Andrija Slaver gitara, Davor Džebić klarinet, Željko Kenđelić gitara, Darko Čorba gitara, Antun Ercegovac-Tunica bas gitara i Boris Karša gitara. Solisti su bili Dragutin Pilicar, Josip Frajlić, Drago Kopf, Petronije Ilić, Kruno Šošič, Fina Kalem, Jovanka Angirević, Željko Golob, Anđelka Govorčinović, Slavica Angirević, Ibojka Saković, Antun Skelac, Ivica Koprivnjak, Jelena Čolić, Ružica Knapić …
Adaptacija zgrade Doma kulture
Kako je zgrada Doma kulture sve teže odolijevala zubu vremena, Kazalište poduzima akciju oko njenog uređenja. Sredstvima republičkog i općinskog SIZ-a u oblasti kulture te Kombinata Belišće u siječnju 1982.g. započinje adaptacija krova i dvorane zgrade, koja je dovršena u travnju 1983.g.
U periodu od 1980.g. do kraja devedesetih u zabavnom orkestru djeluju: Željko Sumarev ritam gitara, Željko Čorba bas gitara, Zlatko Krznarić orgulje, Josip Krišković-Krile bubnjevi, Miro Gebaj solo gitara, Josip Štefić-Pepa klavir i gitara, Ivan Stanić solo gitara, Emir Adžulović bubnjevi, Krunoslav Ižaković bubnjevi, Tihomir Majzl bubnjevi, Ivan Karša klavijature, Želimir Sušić orgulje, Zlatko Adžulović bubnjevi, Slavko Nemec solo gitara, Igor Profusek klavijature, Valentina Gyerek orgulje, Slaven Gajer klavijature, Zvonimir Iveković solo gitara, Luka Ižaković bubnjevi, Livio Berak solo gitara, Hrvoje Novačić klavijature i Davor Novaković klavijature. Vokalni solisti bili su Đina Tončić, Toska Ilić, Sanja Zakanj, Renato Lukić, Vitomir Vicić, Zdravko Bučanac, Dobrila Šimić-Polić, Sandra Đerfi, Snežana Simić, Ljerka Vučković, Sanja i Vesna Ranogajec, Vanesa Đurakić, Denis Dumančić, Ana Krznarić, Olivera Zarić, Krešo Čolaković, Andrea i Vedrana Cvetković, Suzana Berečić, Ivana Merčep, Valentina Gyerek …
Ivica Koprivnjak
Nakon odlaska Dragutina Gibičara režiju dramskih predstava preuzima IVICA KOPRIVNJAK, dugogodišnji vokalni solista i glumac u dramskom ansamblu, koji ujedno vodi i Dramski studio mladih koji, u to vrijeme, okuplja između 20 – 30 učenika nižih razreda osnovne škole pa i mlađih. Režira dječje predstave: Izgubljena vjeverica (igrali su: Katarina i Matea Krklec, Kristina Koroši, Diana Magušić, Tanja Govedić, Inka Malešević, Jan Janeš, Dunja Jančikić, Nataša Borić, Daniela Matušin, Marija Razumović, Nada Funtak i Ena Vezmarović), Epepeljuga (igrali su: Dragana Ileš, Katarina Kiš, Josipa Matijanić, Kristina Korošić, Diana Magušić, Krešo Čolaković, Zoran Jugovac, Daniela Matušin, Tanja Govedić, Doris Puljek i Ivana Šabijan), Čudnovate zgode šegrta Hlapića (igrali su: Ivan Perković, Igor Angirević, Josipa Matijanić, Zoran Jugovac, Diana Magušić, Marko Meisel, Krešo Čolaković i Jan Janeš) i Crvenkapa i zbunjeni vuk ( igrali su: Diana Magušić, Josipa Matijanić, Dragana Ileš, Igor Angirević i Katarina Kiš). U rad Kazališta uključio se 1966.g. kao vokalni solista, a u rad dramskog ansambla ulazi igrom slučaja 1976.g. u drami Zemlja je život, dijelom kao solista, a dijelom i kao glumac.
Već slijedeće godine povjerena mu je glavna muška uloga u predstavi Teštament. Slijede predstave: Đuka Begović, Jalnuševčani, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Pop Ćira i pop Spira, Beograd nekad i sad, Punjena ptica, Izbiračica… Za ulogu u predstavi Vjenčanica 1991.g. nagrađen je na Smotri dramskih amatera Slavonije i Baranje. Predstava se plasirala na Festival dramskih amatera Hrvatske, koji je održan u Varaždinu, gdje dobiva priznanje za režiju od strane Hrvatskog sabora kulture iz Zagreba. Godine 2014. na Festivalu dramskih amatera u Slavonskom Brodu, prema odluci stručnog suda, dobiva nagradu za najbolju mušku ulogu u monodrami Đuka Begović i za scenografiju predstave Ljubavni ultimatum starog gospodina. Iste godine Hrvatski sabor kulture dodjeljuje mu Dijamantnu plaketu za doprinos kazališnom amaterizmu.
Silvija Kifer
SILVIJA KIFER rođena je 1957. g. u Belišću, a članom Amaterskog kazališta Belišće postaje 1971. g. kada dobiva prvu ulogu u predstavi U vrtlogu. Slijede predstave: Bura, Žensko pitanje, Stolica koja se ljulja, Sokol ga nije volio, Porodica Blo, Gospoda i drugovi, Svadbeni marš, Ljubavi Georgea Washingtona i dr. Od 1986. g. obavlja funkciju tajnice, od 1991.g. preuzima kompletnu brigu za režiju i scenografiju glazbenih programa te scenografiju dramskih predstava, a njenim postavljanjem za Voditeljicu Kazališta ova Udruga dobiva kvalitetnije smjernice rada i veću brigu za svoje članove. Još jednom dokazuje i potvrđuje svoj stvaralački smisao za kreativnost i ljepotu scenskog izraza. Vodi računa o scenskom uređenju svakog detalja, a nenametljivim i profesionalnim vođenjem, prigodnim i osmišljenim tekstovima udahnjuje dušu svim programima. Svoj neiscrpni talent za scensku umjetnost potvrdila je i 1985. g. kada je započela s vođenjem plesnih grupa Vizija i Stil (plesale su: Svjetlana Vuković, Gordana Ivić, Sonja Dumančić, Melita Grgić, Svjetlana Draksler, Melita Serdahelji, Danijela Matejak, Vesna Ranogajec, Nevena Rašić, Jasmina Davidović, Vesna Žarković, Snježana i Kristina Klarić, Snježana Tomić, Sanja Vileta i Ivana Sarić).
Godine 1987. uspješno završava seminar za voditelje i koreografe jazz-dancea u Dubrovniku, u klasi poznate koreografkinje Tihane Škrinjarić. I nadalje daje odlične kreacije u dramskim predstavama: Tri seoska sveca, Ugledni gost, Općinski načelnik, Deložacija, Veseli četverokut, Samo dvaput je čovjek mlad, Političko vjenčanje, Gle, kako dan lijepo počinje, Dobro jutro, lopovi …
Uloga u predstavi Hidrocentrala u Suhom Dolu, u Belom Manastiru, donosi joj 1988. g. nagradu Stručnog žirija za najbolju glavnu žensku ulogu na Smotri dramskih amatera Slavonije i Baranje. Isti uspjeh postiže i 1989.g. u predstavi Heroj u smokingu u Đakovu, te 1991.g. u predstavi Vjenčanica u Đurđenovcu. Predsjednik Stručnog žirija u Đakovu bio je Frane Krtić, tadašnji prvak drame HNK u Osijeku, koji je dao svoje mišljenje o kreaciji glavne ženske uloge koju je igrala S. Kifer: ” … nametnula se svojim žarom igranja, razvijenim smislom za igru i glumu, te se predstavila kao zrela umjetnička ličnost “. Stručna komisija u Đurđenovcu bila je ovog mišljenja “…izuzetno snažna glumačka kreacija S. Kifer, jednostavnost u igri – kao znak dobrog ukusa, prirodnost, osjećaj scene, pročišćene geste, velike mogućnosti transformacije, vladanje likom/ulogom – osigurava joj visok domet glumačke kreacije. Vladati tekstom, scenom, sobom nije jednostavno – ali je za dobru glumu nužno”. Iz svega ovog navedenog vidljivo je da se radi o vrlo snažnoj i karakternoj osobi na daskama što život znače i s punim pravom nosi laskavi naziv prvakinje drame Amaterskog Kazališta. Članovi dramskog ansambla u to vrijeme bili su: Zoran Koprivnjak, Jelena Ivičić, Ivona Tevelly, Zvonimir Iveković, Ivana Brkić, Suzana Švec, Drago Plečić, Zdenka Zbanatski, Sandra Potočki, Ante Miličević, Aleksej Brezovac, Igor Angirević, Krešo Čolaković, Dragana Ileš, Diana Magušić, Kristina Korošić, Zoran Jugovac, Kazimir Cvrtila, Inka Malešević, Zlatko Adžulović, Dinko Jukić, Goran Mihaljević, Ema Kopi, Anita Mihaljević, Marija Burgund, Blaž Horvat, Nikica Ujvari, Eugenija Huderer, Tihomir Meisel, Jelena Mužević, Ivana Čićak, Dragan Anočić, Blanka Hajnc, Željko Kifer, Nevenka Blažević, Nada Kavicki…
I nadalje daje odlične kreacije u dramskim predstavama: Tri seoska sveca, Ugledni gost, Općinski načelnik, Deložacija, Veseli četverokut, Samo dvaput je čovjek mlad, Političko vjenčanje, Gle, kako dan lijepo počinje, Dobro jutro, lopovi i dr..
Za vrijeme domovinskog rata, njenom zaslugom, Kazalište nekoliko puta gostuje u Šiklošu, Kasszadu, Hercegszantovu, Martincima i Pečuhu, za hrvatsku manjinu i djecu prognanika iz Vukovara.
Dobitnica je mnogih priznanja i diploma
Dobitnica je mnogih priznanja i diploma, ne samo od strane Amaterskog kazališta, nego i društava i KUD-ova s kojima je ova udruga imala ili još uvijek ima suradnju.
Hrvatski sabor kulture Republike Hrvatske dodijelio joj je 1997. g. Srebrnu diplomu, a 2001. g., prilikom obilježavanja 30. obljetnice njenog amaterskog djelovanja, uručeno joj je i najveće priznanje Hrvatskog sabora kulture – Zlatna diploma za uspješan rad na unapređivanju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.
Svjesni njenog izuzetnog uspjeha kao glumice, redateljice i scenografa te velikog entuzijazma za amatere i amatersko stvaralaštvo, 2002. g. grad Belišće dodjeljuje joj Plaketu Grb grada Belišća za izuzetna ostvarenja i doprinos kulturnom životu Grada.
U 2005. godini Kazalište je obilježilo 100 godina glazbenog i dramskog stvaralaštva i tom prigodom dodijeljeno je 15 priznanja zaslužnima za razvoj glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću u proteklih 100 godina. Među nagrađenim laureatima našla se i Silvija Kifer. Obilježavanje 35. obljetnice njenog rada na području kulture, 2006. godine, uveličala je još jedna Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture.
Od 2009. godine radi na radnom mjestu Višeg referenta za kulturu, sport i turizam u Upravnom odjelu društvenih djelatnosti Grada Belišća. Iste godine osvaja priznanje Stručnog žirija za najbolju glavnu žensku ulogu u predstavi Žensko pitanje na 2. FAK-u (Festival amaterskih kazališta) u Slavonskom Brodu. Predstavu je i scenografski osmislila i režirala, a publika i Stručni žiri bili su puni hvale: ”.. izvedba Amaterskog kazališta iz Belišća bilo je pravo iznenađenje ovogodišnjeg FAK-a. Redateljski čvrsto utemeljen, uz pažljivo razrađeni mizanscen i osobito scenski govor, koji je dramaturški studiozno vodio kroz cijelu predstavu, nastalo je djelo koje je plijenilo pažnju publike ali i žirija. Čistom kazališnom dramaturgijom, bez nepotrebnih intervencija, glumci i redateljica nisu nastojali bespotrebno nadograđivati autora niti podilaziti publici, a ipak su je u cijelosti osvojili, suvereno vladajući scenom. Glumci su bili u službi autorova teksta i bilo je zadovoljstvo gledati ovu komediju. Nadišli su amaterizam, približavajući se profesionalnoj izvedbi.”
U dugoj tradiciji Amaterskog Kazališta i amaterskog stvaralaštva u Belišću Silvija Kifer jedina je koja nosi četverostruku krunu svog umjetničkog rada.
Prva ravnateljica Centra za kulturu
Osnivanjem Centra za kulturu Sigmund Romberg 2014. g. imenovana je za ravnateljicu ove kulturne ustanove, a na otvorenju obnovljene i uređene zgrade zahvalu za dugogodišnji rad i volju za održavanjem kulturnog života grada Belišća na visokoj razini uputili su joj gradonačelnik Dinko Burić i tadašnji zamjenik ministra kulture Republike Hrvatske Alen Kajmović. U suradnji s glumcima Umjetničke akademije iz Osijeka odigrala je predstavu I u našem gradu i oduševila publiku svojom izvedbom i energijom, kao i redatelja Roberta Raponju koji je i sam nazočio predstavi. Amatersko kazalište Belišće dodijelilo joj je plaketu za 40 godina doprinosa i promicanja amaterskog dramskog stvaralaštva i hrvatske kulture. To je još jedna potvrda činjenici kako je Silvija Kifer iznimno značajna osoba belišćanskog kulturnog života čiji trud i zalaganje nemaju granice.
Jazz sastav JazzyBell
Godine 2004. pri Amaterskom kazalištu počinje djelovati jazz sastav pod nazivom JazzyBell. Sačinjavali su ga Valentina Gyerek (vokal), Vjekoslav Pavlović (gitara), Goran Schmidt (alt sax), Dragan Keserov (bass) i Miroslav Farkaš (bubnjevi). U nešto izmijenjenom sastavu djeluju i danas.
Rock grupa Speed
Grupa mladih članova kazališta, zaljubljenika u rock (Igor Profusek na klavijaturama, Vlatko Cvenić-Čoksi na bubnjevima i Igor Jakopiček na bas gitari) okupljenih oko Livia Beraka (vokal i solo gitara) osnovali su rock grupu Speed koja je nekoliko godina bila nositelj koncerata te vrste glazbe ne samo u Belišću nego i šire.
Festival hrvatske tamburaške glazbe
Od 2002. g. pa do 2010.g. Grad Belišće i Amatersko kazalište bili su suorganizatori i uvijek izvrsni domaćini jedne od večeri Festivala hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku. Na taj način kazališna publika je mogla uživati u izvrsnom muziciranju brojnih tamburaških sastava i vokalnim izvedbama renomiranih vokalnih solista poput Vere Svobode i Danijele Pintarić.
Spomen ploča obitelji Rosenberg
Utemeljiteljima kulturnog života u Belišću, Adamu i Clari Rosenberg i njihovom sinu Sigmundu Rombergu, Grad Belišće je 2005.g. postavio spomen obilježje na mjestu gdje se nekada nalazila kuća u kojoj su živjeli. Predstavnici Amaterskog kazališta pred tom Spomen pločom svake godine polažu cvijeće i pale svijeću na dan početka Rombergovih glazbenih večeri, kao što to čine i na grobovima Dragutina Merca Nunoša i Ivana Nikolnikova Vanje na dan početka dramskog Memorijala posvećenog njima kao i na grobu Antuna Lulića.
Obilježavajući 100 godina od početaka glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću (1905.-2005.), Upravni odbor Amaterskog kazališta donio je odluku o dodjeli 15 priznanja (od čega 9 posthumno koje su primili živući nasljednici) zaslužnima za razvoj glazbenog i dramskog amaterizma toga vremena. Priznanja su dodijeljena na svečanoj sjednici Upravnog odbora 16. lipnja 2005.g. uz prigodan program.
Dobitnici priznanja povodom 100. godina glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću 1905. – 2005.
Adam i Clara Rosenberg, posthumno
Ivan Nikolnikov – Vanja, posthumno
Dragan Lenhard, posthumno
Branko Petrović, posthumno
Stjepan Čorba, posthumno
Dragutin Merc – Nunoš, posthumno
Antun Lulić, posthumno
Ivan Huderer, posthumno
Terezija Vicić, posthumno
Dragutin Gibičar
Zvonimir Hajnc
Antun Bučanac
Ivica Koprivnjak
Silvija Kifer
CPD M.I.R.
U proteklim godinama voditelji zabavnog orkestra, osim Antuna Lulića i Antuna Bučanca, bili su Željko Čorba i Stjepan Džebić, a od 1996.g. to je Zvonimir Iveković. Tamburaški orkestar, nakon Antuna Lulića, preuzeo je Stjepan Džebić, a nakon njega kraće vrijeme vodili su ga Zoran Kuna i Mario Mumlek.
Na osnovu Pravilnika o nagrađivanju aktivnih članova, Amatersko kazalište godinama dodjeljuje priznanja za svakih 5 godina djelovanja u nekoj od sekcija.
Osnivanje Centra za kulturu i obnova zgrade Doma kulture
Odlukom Gradskog vijeća grada Belišća početkom 2014. g. osnovana je javna ustanova u kulturi Centar za kulturu Sigmund Romberg, sa sjedištem u zgradi Doma kulture, a za ravnateljicu je imenovana Silvija Kifer.
Kako je zadnja rekonstrukcija Doma kulture izvršena 1983.g. i otada nije bilo većih ulaganja, odlukom gradonačelnika Dinka Burića, a sredstvima Ministarstva kulture RH, Osječko-baranjske županije, Privredne banke Zagreb i Grada Belišća, započela je opsežna obnova, uređenje i dogradnja zgrade.
U godini kada je Belišće slavilo svoju 130. obljetnicu, temeljita obnova i uređenje zgrade Doma kulture, tog hrama umjetnika i kulturnog stvaralaštva našeg grada, bio je istinski poklon svim građanima grada Belišća.
Nakon nešto više od 18 mjeseci, 10. srpnja 2015.g. zamjenik ministra kulture RH Alen Kajmović proglasio je Centar za kulturu Sigmund Romberg otvorenim. Zadaća djelatnika je da budu nositelji kulturnih zbivanja na području grada Belišća, potiću sve kulturne udruge u svim oblicima kulturnog stvaralaštva i šire svijest o važnosti kulture i umjetnosti kao mogućnosti oplemenjivanja sebe i svog okruženja te im organiziraju ili pomažu pri organiziranju svih oblika kulturno-umjetničkog stvaralaštva.
Novouređeni prostor pruža vrlo dobre uvjete za rad jer je poboljšana kvaliteta radnih prostora, ali i posjetiteljima omogućuje ugodnije i komfornije praćenje kulturnih zbivanja. U sklopu novootvorenog Centra za kulturu Sigmund Romberg započela je s radom i Kazališna kavana koja će uvelike doprinjeti društvenom i kulturnom životu Grada te biti često odredište mnogih naših građana.
U povodu otvorenja novoobnovljene zgrade Centra za kulturu, a u suradnji sa studentima Umjetničke akademije u Osijeku, premijerno je izvedena predstava I u našem gradu u režiji Roberta Raponje u kojoj je jednu od uloga odigrala Silvija Kifer, nakon čega joj je uručeno priznanje za 40 godišnji doprinos i promicanje amaterskog dramskog stvaralaštva i hrvatske kulture.
U ovom tekstu nisu obuhvaćene sve predstave, glazbene večeri, manifestacije, gostovanja i svi ljudi koji su ostavljali trag na daskama što život znače i u životu Belišća. Spomenuti su neki amateri i djelatnici koji su djelovali duži niz godina ili oni koji su po nečemu prednjačili.
Nije mala stvar stajati u sadašnjosti, a povezivati prošlost s budućnošću. To čine ljudi slobodnog duha i velikog srca, kao što su to članovi Amaterskog kazališta Belišće.
Nagrađeni pojedinci članovi Amaterskog kazališta
Silvija Kifer
za najbolju glavnu žensku ulogu na 24. Smotri Udruženja kazališnih amatera Slavonije i Baranje, Beli Manastir 1988.g.
Silvija Kifer
za najbolju glavnu žensku ulogu na 25. Smotri kazališnih amatera Slavonije i Baranje, Đakovo 1989.g.
Silvija Kifer
za najbolju glavnu žensku ulogu na 27. Smotri kazališnih amatera Slavonije i Baranje 1991.g. u Đurđenovcu
Ivica Koprivnjak
priznanje za glavnu mušku ulogu na 27. Smotri kazališnih amatera Slavonije i Baranje, 1991.g. u Đurđenovcu
Ivica Koprivnjak
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture za doprinos razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture, Zagreb 1996.
Silvija Kifer
Srebrna diploma Hrvatskog sabora kulture za širenje i razvijanje kulturno-umjetničkog amaterizma i kulture uopće, Zagreb 1997.g.
Tomislav Borić, Dobrila Ižaković, Željko Sumarev, Suzana Mikolašević-Švec, Željko Čorba, Damir Bolkovac, Toska Gilming, Antun Brenc, Vitomir Vicić, Davor Džebić, Magda Ambruš i Đina Tončić
Brončane diplome Hrvatskog sabora kulture 1997.g.
Ivica Koprivnjak, Adalbert Gyerek, Nikica Ujvari
Zlatne diplome Hrvatskog sabora kulture 1997.g.
Silvija Kifer
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2001.
Ivica Koprivnjak
Plaketa Grb grada Belišća 2001.
Ivica Koprivnjak
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture za doprinos razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture, Zagreb 2001.g.
Silvija Kifer
Plaketa Grb grada Belišća za izuzetna ostvarenja i doprinos kulturnom životu grada 2002.g.
Silvija Kifer
priznanje povodom 100 godina glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću, 1905.-2005.
Ivica Koprivnjak
priznanje povodom 100 godina glazbenog i dramskog stvaralaštva u Belišću, 1905.-2005.
Silvija Kifer
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Ivica Koprivnjak
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Adalbert Gyerek
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Antun Brenc
Srebrna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Tomislav Borić
Srebrna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Ivica Brusač
Brončana diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2006.
Adalbert Gyerek
Plaketa Grb grada Belišća, 2007.
Željko Čorba
Srebrna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2008.
Silvija Kifer
za najbolju žensku ulogu na 2. FAK-u u Slavonskom Brodu, 2009.
Ivica Koprivnjak
najbolja muška uloga na 25. Smotri kazališnog stvaralaštva u Retkovcima, 2013.
Ivica Koprivnjak
najbolja muška uloga na 7. FAK-u u Slavonskom Brodu 2014.
Ivica Koprivnjak
najbolja scenografija za predstavu Ljubavni ultimatum starog gospodina, u Slavonskom Brodu 2014.
Ivica Koprivnjak
Dijamantna plaketa Hrvatskog sabora kulture, 2014.
Silvija Kifer
priznanje za 40 godina doprinosa i promicanja amaterskog dramskog stvaralaštva i hrvatske kulture, 2015.
Mnoga priznanja, zahvale i diplome za postignute uspjehe krase zidove zgrade današnjeg Centra za kulturu Sigmund Romberg.
Priznanja Amaterskom kazalištu Belišće
Diploma Saveza Kulturno prosvjetnih društava Hrvatske 1954.g.
Diploma Saveza Kulturno prosvjetnih društava Hrvatske 1958.g.
Povelja Saveza amaterskih kazališta i kazališnih društava Hrvatske 1963.g.
Povelja Prosvjetnog sabora Hrvatske 1969.g
Nagrada Oslobođenja Valpovštine 1969.g.
Povelja SSRNH 1980.g.
Priznanje Kulturno prosvjetnog sabora Hrvatske 1983.g.
Diploma za najbolju predstavu Smotre 1989.g.
Priznanje Hrvatskog sabora kulture za predstavu Vjenčanica 1991.g.
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture 1997.g.
Plaketa Grb grada Belišća 1998.g.
12 puta plasirali smo se na Republički festival dramskih amatera Hrvatske
150 diploma, priznanja i zahvalnica
Zlatna diploma Hrvatskog sabora kulture Zagreb, 2007.(uručena u 2008.g.)
Sva ta priznanja i nagrade okrunile su uspješno promicanje dramskog i glazbenog stvaralaštva i hrvatske kulture te veliku aktivnost mnogih amatera koji su proteklih godina utkali svoj talent, entuzijazam i slobodno vrijeme u kulturnu djelatnost današnjeg grada Belišća.
Tradicija je vrijednost koja se nasljeđuje, a put do nje je dugotrajan. Ovaj traje više od 110 godina i treba u svima nama pobuditi ponos i prenositi se na buduće naraštaje, jer malo je gradova, poput Belišća, koji se mogu pohvaliti tako dugom i bogatom dramsko-glazbenom tradicijom.
Tekst pisala: Silvija Kifer
